Чarшijska raja

Sjedimo opet za starim stolom,
pri;e nam teku k’o nekad prije,
smijeh nam zvoni u no;i dugoj,
dok srce mladost u sebi krije.

Ulica pamti korake na;e,
park jo; ;apu;e pri;e stare,
o klupe u parku, o ljetnoj ki;i,
i kako se momcima cure bare.

Nekad smo snili velike snove,
svijet nam je bio pod nogoma,
bili smo kraljevi, pa;e i carevi
niko se mjeriti nije mog'o s nama.

Ali u oku jo; sjaji plamen,
ostarih vam rajo i du;a strada,
jer vi niste samo ono ju;e,
vi ste blago, ;to ne propada!


Рецензии