Bio si nam brat, al’ ti bratstvo zgazi,
izdade snove, mr;njom se zarazi.
Rukama prljavim Jugu nam sru;i,
sad Bosnu dijeli;, s smradom u du;i.
Kletva ;e te pratit' kroz tamne no;i,
izdajom ne;e; sre;u svoju na;i.
Jugu si spalio nepravednim gnjevom,
sad Bosni prijeti; s lu;a;kim osmjehom.
Srca su nam prepuna mo;i,
i vlast tvoja nikad ne;e do;i.
Budi po;ten makar, pred narodom svojim,
reci im da su niko, u ma;tama tvojim.
Bosna je ko drvo, dubokog korijena,
gra;ena vijekovima i nikim ne slomljena.
A ti zmijo i tvoji predci, la;ju je ve;ete,
al’ Bosna ;e ;ivjet’, iako je re;ete!
Bosna se rodila dok vi jo; niste ni bili,
na;alost i vi ste joj se desili.
Bosna vas primila i ljubav vam davala,
a gnjil kao ti, lomila je i izdavala.
Dodiku
© Copyright: Мирро Босна, 2025
Свидетельство о публикации №125050106742
Свидетельство о публикации №125050106742
Рецензии