Крик души

Po4emu sneg, po4emu dowdj, po4emu net, ti menja ne zde6?
Po4emu zdesj ja sizu odna, po4emu mne tvoja ljubovj nuzna?(vazna)
Po4emu net sveta na puti i za4em krest etot mne nesti;
Ja davno odna ne 4itala knig i uwe sama ne usli6u krik,
Krik moej du6i, 4to molit zabitj i ljubovj vnutri prosit otpustitj.
Serdcu ne ponjatj, 4to ljubovj - toska, 4to v moej ruke ne tvoja ruka,
4to k moim gubam nepriljnut tvoi, i ne budet stona s no4i do zari,
Mne b davno ponjatj 4to otveta net, 4to ljubitj tebja eto suwij bred,
No zabitj tebja ja ne v silah towe, biet v lico voda i struit po kowe,
Ja zivu s soznaniem du6u razrivaja, 4to ljublju tebja, toljko ti 4uzaja
Ti ne dlja menja, po4emu z tak boljno, i skazatj bi mne hvatit, vse, dovoljno!
Ja ustala bitj tenju na zabore, ne ho4ju tak zitj, ja ho4ju na volju!
Statj rosoj, kapellju, oblakom na nebe, nezabudkoj v pole, li6j bi ne bitj tenju!


Рецензии
Mi vse kogda-to vljubljalisj, i pervaja vljublennostj samaja sokrovennaja i nezabivaemaja, ja do sih por hranju v du6e eto 4uvstvo, osobenno, kogda eti 4uvstva neobojudni...

Нарине Медулич   09.10.2012 14:14     Заявить о нарушении