- Dobra večer, - rekao je Edik...
- Dobra večer, - rekla je Tanja i nastavila ići nekamo, uplašivši se dvojice jako velikih i odraslih muškaraca crne kose...
Nakon toga dva su prijatelja počela razgovarati o njoj. Vrlo se Tanja svidjela Žori, ali on nije imao toliko puno snage da bi mogao brzo prići i upoznati se s njom. Bili su muškarci veoma iznenađeni njezinim ponašanjem, jer nije zaželjela s njima porazgovarati nego je odmah nestala... kao još jedan val koji uvijek ima želju poljubiti lijepu obalu i zbog toga se žuri i susreće svoju smrt... Plaža Saradari je pripremala svoje umorno tijelo za spavanje i već je slala prekrasne smiješke suncu koje grije blaženu Kretu... Činilo im se da je neće nikad više vidjeti. Sljedećeg dana...
- Dobar dan, - rekao je Edik.
- Dobar dan.
- Mogu li ti praviti društvo?
- Ne.
- Nije li ti samoj dosadno?
- Ne, - odgovorila je ona i otišla u udaljenu stranu plaže.
Odlučio je Žora prići k njoj kad će ona skidati odjeću. Ali ona je to brzo uradila i već bila u moru... brže nego letenje njegove misli. Samoća djevojke koja se bavila plivanjem nije dugo trajala jer je drugi muškarac narušio tišinu. Edikov glas je prekinuo njezina razmišljanja i vratio je u pravi svijet. Dugo su oni razgovarali, ali to je izgledalo veoma čudno: bio je čitav kilometar slane vode između njih. Pokušavala je djevojka nekakvo zaštiti njezine tanke granice, ali sve to uopće nije imalo smisla.
- Odakle vi znate ruski?
- Učio sam u školi kad sam živio u Sovjetskom Savezu.
- A što vi radite u Grčkoj?
- Živim... Već 12 godina... Zašto „vi“? Nisam tako star, imam samo trideset.
Službeni stil je bio nastavljen i još mnogo minuta su oni pričali u takvoj maniri. Samo na kraju razgovora se počela pojavljivati nesigurna zamjenica „ti“. Edik ju je pitao, mogu li se sresti večeras. Dobivši pozitivan odgovor, zamolio ju je dogovoriti mjesto sastanka. Žora je odmah počeo predlagati svoje varijante, ali bio je zaustavljen svojim prijateleljem. „Neka odluči sama“, rekao je on uvjereno i dao Žori na znanje da ne mora više ni misliti na djevojku jer ona svejedno neće biti s njim. Bilo je rješeno da će se dvoje opet vidjeti u koktel-baru „Golden dreams“ blizu jednog hotela, vrijeme je također bilo određeno. Ali ostao je broj njezinog telefona tajna za njega zato što mu ga nije željela dati.
Nažalost, večer nije bila dobra usprkos očekivanjima... Poslije sata čekanja na klupi lutala je djevojka cestom, pokušavajući pretpostaviti što se moglo dogoditi i misleći da je sudjelovala u jednostavnoj šali i igrala u njoj glavnu ulogu...
Kroz nekoliko mjeseci došla je sjetna „glumica“ na već poznatu plažu na kojoj se uvijek sunčala. Kad je napustila more, ugledala je zaboravljenog Žoru... s mobitelom.
- Bok! Želiš li pričati s Edikom? – pitao je on. Kad je ugledao Tanju, odmah je nazvao svog prijatelja koji je bio zauzet na poslu izvan Krete.
- Eeee... da... – odgovorila je Tanja iznenađeno i čak šokirano jer nije uopće očekivala takav susret koji joj se činio znakom sudbine.
Ovoga puta morala je ona dati svoj broj... Dogodilo se tako da je on pobrkao hotele i čekao je blizu drugoga. Ali sad... namjeravao je konačno i zapravo ostvariti svoj plan i sresti se s djevojkom.
Idućih nekoliko dana su oni stalno pričali preko telefona dok se Edik nije vratio na Kretu: govorila je ona o svemu što je u to vrijeme imalo mjesto u njezinom životu, sve mu je bilo poznato: njezin rad, prijateljice, putovanja, odmor... Gotovo ništa nije pričao o sebi, pa Tanja nije pitala...
A zatim... Topla kretska večer, zvijezde, palme... I opet očekivanje, i opet ista klupa blizu istog hotela... I strah od budućnosti, i pitanja u mislima o pravilnosti svega toga što se već dogodilo... Međutim on je izlazio iz auta i zagrlio ju je; činilo se da su oni i ranije bili zajedno, ali to je bio samo prvi put... I taj zagrljaj, i taj pogled, i taj poljubac, a zatim i te šetnje obalom, i trenutci u kafićima, i njegove priče – sve joj je bilo novo, interesantno i zanosno. Čudno je ali nitko nikoga nije pitao o tome kakvi su odnosi između njih. To je izgledalo kao da je sve bilo unaprijed odlučeno i bez njezine želje... kao da je sve to godinama postojalo...
- Već znaš da ćeš se vratiti sljedećeg ljeta...
- Ako budem, što će me ovdje očekivati?
- Bajka...
Tanjin poslednji tjedan na Kreti promijenio je sve u životu, svaka je sigurnost postala bunilo, svako je uvjerenje izgubilo osnivanje... i sve to zbog njega koji je donio nove misle, nove definicije i nove tvrdnje u njezinu glavu punu nježnih čarobnih bajki koje nisu bile valjane za pravi svijet...
Što sad? Opet čekanje, ali u različitim zemljama, svakodnevni mejlovi, razgovori preko Interneta, i opet sumnje, mašte i osjećaji koje je poklonila plaža Saradari i koji ne daju Tanji živjeti spokojno... koji se igraju ljubavlju na prvi pogled... koji žive zajedno s uspomenom o njegovom prvom zagrljaju u kojom je Tanja utonula u san...