Весна Парун. Старое безумие от которого я бледнею

Глеб Ходорковский
Мы оба ляжем на землю
не произнесём ни слова
прислушаемся, как ночь
снимает  свою рубашку и призывает любовников
чтобы они её ранили
золотыми лучами
объятий

          *   *   *

Stary ob;;d przed kt;rym bledn;

Oboje legniemy na ziemi
nie b;dziemy nic m;wi;
Pos;uchawszy jak noc
zdejmuje bia;; koszul; i przyzywa kochank;w
aby j; ranili
;;;tymi sztyletami u;cisk;w

       Оригинал

Stari obred pred kojim blijedim

Le;i ;emo oboje na zemlju
ne;emo govoriti ni;ta.
Slu;at ;emo kako no;
svla;i bijelu ko;ulju i zove
ljubavnike da je izrane
zlatnim bode;ima
zagrljaja